Хорватия

U Hrvatskoj gotovo da i nema obitelji koja ne koristi Vegetu, djeteta koje ne jede Čokolino. Hrvatska kuhinja je primarno regionalna, pa tako i vrlo raznovrsna te uvijek vrlo zanimljiva i nadasve ukusna.

Хорватия

Podravka je nastala 1947. godine na temeljima nekadašnje tvornice pekmeza i prerade voća Wolf te zahvaljujući dugogodišnjem povjerenju naših potrošača, našem najvećem uspjehu, postali smo prehrambeni brand br.1 u cijeloj regiji. U Hrvatskoj se gotovo u svakom domaćinstvu koristi Vegeta i gotovo svako dijete jede Čokolino, a za to su najzaslužniji vrijedni Podravkini djelatnici u svim regionalnim uredima. Oni brinu o distribuciji i prodaji široke palete Podravkinih proizvoda diljem Hrvatske.

Niz priznanja s područja gospodarskog, okolišnog i društvenog učinka, sigurnosti na radu, dizajna i internet prezentacije ukazuje na snažnu poziciju naših visokokvalitetnih proizvoda na tržištu Hrvatske. Stoga, zajedno s potrošačima, poštujemo tradiciju i njene vrijednosti, a u kombinaciji s najsuvremenijim kreativnim metodama i tehnološkim dostignućima, postavljamo standarde i stvaramo najnovije trendove na tržištu.

Podravka d.d.

Ante Starčevića 32
48000 Koprivnica
Hrvatska

tel: +385 48 651 144
fax: +385 48 622 008
e-mail: podravka@podravka.hr

www.podravka.hr

www.vegeta.hr

www.lino.eu

Geografski položaj

Kuhinja hrvatske obale je mediteranska, a zasniva se na ribi i plodovima mora, grožđu i vinu, maslinovu ulju, samoniklom bilju i mirisnim začinima.

Smještena na jugoistoku Europe, Hrvatska dijeli granicu na Jadranskom moru s Italijom, sjevernu sa Slovenijom i Mađarskom, istočnu sa Srbijom te onu s Bosnom i Hercegovinom. Raznolikost njenog teritorija površine 56 610 km2 uključuje bogate ravnice i polja, pitoreskna brda i zadivljujuće planine te prekrasno Jadransko more s razvedenom obalom i svojih 1185 otoka.

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna (vruća ljeta i hladne zime), u gorskoj Hrvatskoj planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Hrvatska ima oko 4,5 milijuna stanovnika, a glavni grad je Zagreb.

Povijesni utjecaj na kuhinju

Kako je Hrvatska stoljećima bila sjecište različitih kultura i u gastronomiji se još uvijek osjeća utjecaj tog kulinarskog nasljeđa koje potječe sa svih strana svijeta.
Za razliku od lagane mediteranske kuhinje na jugu Hrvatske, na koju je najviše utjecala talijanska kuhinja, tradicionalna kuhinja kontinentalne Hrvatske bila je pod utjecajem mađarske i srednjoeuropske kuhinje sa zapada, kao i turske i arapske kuhinje s istoka.

Karakteristike kuhinje

Kontinentalna Hrvatska

U kuhinji kontinentalne Hrvatske, za razliku od primorske i dalmatinske, izraženiji su utjecaji godišnjih doba, složeniji način pripreme, ali i usporedne tradicije, od jednostavne narodne, preko građanske do bogate plemenitaške kuhinje.
No, svima im je zajednička sklonost hranjivim, "konkretnim" jelima i namirnicama poput mesa (svinjetina, perad, govedina, riječna riba, divljač), raznih vrsta povrća (krumpir, grah, mahune, zelje, luk, paprika, rajčica, cikla), voća (šljiva, marelica, jabuka, kruška), žitarica (pšenica, ječam, raž, heljda), mliječnih proizvoda (od kravljega mlijeka) i jaja.

Tradicionalna kuhinja kontinentalne Hrvatske bila je pod utjecajem mađarske i srednjoeuropske kuhinje sa zapada, kao i turske i arapske kuhinje s istoka.

Počnemo li od juha, tradicionalne su one bistre, osobito kokošja i goveđa, koje se polako kuhaju s korjenastim povrćem, a poslužuju se s domaćim rezancima, jetrenim ili gris knedlama, začinjene paprom i peršinom. Zimi se kuhaju gušće juhe od krumpira, graha ili kupusa, a ljeti laganija povrtna variva, kao što su od krastavca i vrhnja, začinjena crvenom paprikom i češnjakom, kelja, mahuna ili bundeve.

Meso i danas prevladava na tanjurima u obliku pečenki, odrezaka te suhomesnatih proizvoda, koji se rade po starim, nepromijenjenim recepturama. Tako će vas u Međimurju ponuditi s mesom iz tiblice (dimljena svinjetina spremljena u masti), kosanom masti te goveđom pržolicom (odresci ispečeni na naglo, zatim pirjani sa slaninom i začinima te s povrćem zapečeni u pećnici). U Zagorju pisanom pečenicom "Stubica" (svinjski file nadjeven suhim šljivama u umaku od vrhnja i šljivovice), zagorskim puranom s čuvenim mlincima, pečenim fazanom ili paprikašom od divljači koja se tradicionalno tamo i uzgaja. Podravina će ponuditi hladetinu, buncek i pečene piceke, Turopolje i Posavina guske i patke, a Slavonija šunku, kulen i kulenovu seku, pečenu svinjetinu, čobanac i paprikaš. Slavonci su osobito ponosni i na svoje guste riblje juhe i fiš-paprikaše od šarana. Gorski kotar će ponuditi jela od divljači (medvjeda, vepra i jelena), a Lika se ne može zamisliti bez pečene janjetine i suhomesnatih proizvoda poput bravetine ili pršuta. Uz veće ili manje razlike u svim dijelovima kontinentalne Hrvatske mogu se pronaći suhomesnati proizvodi poput šunke, špeka, kobasica, krvavica i češnjovki.
Uz meso, obavezni su i prilozi: krumpir (pire, restani, prženi, kalampajsani), riža (rizi-bizi), žganci s mlijekom ili kao prilog uz jela od divljači, tjestenina (mlinci, uz pečenke) te umaci od pečenja, gljiva i vrhnja.

Tradicionalna kuhinja kontinentalne Hrvatske bila je pod utjecajem mađarske i srednjoeuropske kuhinje sa zapada, kao i turske i arapske kuhinje s istoka.

Laganiji dio obroka čine svježe salate koje se rade od bijelog ili crvenog kupusa, miješane rajčice, paprike i luka te raznih vrsta zelene salate (kristalke, puterice, radiča), sve začinjeno solju, octom i uljem. Osobitost salatama od graha ili krumpira daje bučino ulje. Od povrća i voća priprema se i zimnica, a najčešće su one od krastavaca, kupusa, paprike punjene kupusom, miješanog povrća, cikle, ajvar, pekmezi i džemovi (šljive, marelice, breskve, jagode).

Od mliječnih proizvoda specijaliteti su domaći sir i vrhnje, mlaćenica ili stepka te dimljeni kravlji sir (podravske prge ili međimurski turoš), lički škripavac i basa. Najpoznatiji specijaliteti od svježeg kravljeg sira su kuhani ili zapečeni zagorski štrukli te hrvatske palačinke, punjene slatkim nadjevom od sira, prelivene vrhnjem i zapečene.

Tradicija izrade kolača je duga. Orehnjače, makovnjače, štrudle s nadjevima od voća, bučnica, kukuruzna zlevka, presnac, krafne, uštipci, kuglof, medenjaci, salenjaci i šape samo su neki od prijedloga za lijepi završetak obroka. Od pića svakako valja probati domaću šljivovicu, medovinu i neka od vrhunskih vina.

Priobalna i otočna kuhinja

Kuhinja hrvatske obale i otoka je tipična mediteranska, a zasniva se na prirodnim bogatstvima mora i kopna - ribi i plodovima mora, grožđu i vinu, maslinama i maslinovu ulju, ovcama i kozama, smokvama, samoniklom bilju i mirisnim začinima.

U Dalmaciji gotovo svaka obitelj ima svoju recepturu za pašticadu koja se prenosi generacijama.

Ribe (zubatac, brancin, škarpina, lovrata, kirnja, skuša, srdela), osnovni izvor proteina, pripremaju se na sve zamislive načine: kuhaju se, od njih se prave fantastične juhe, brudeti, rižota, bacaju se na gradele, peku u pećnici, mariniraju i usoljavaju. Jednako tako ne treba zaboraviti ni na plodove mora, svježe limske kamenice s limunovim sokom, hobotnice ispod peke, šufigane ili punjene lignje, dagnje i vongole uronjene u mirisne buzare, nezaobilazne škampe i rakovice.

Od mesa, svima je najprije na pameti pršut – istarski ili dalmatinski dimljeni svinjski but sušen na buri. Cijenjena je i janjetina, ali i junetina osobito ako se radi o pašticadi za koju u Dalmaciji gotovo svaka obitelj ima svoju recepturu koja se prenosi generacijama.

Razno povrće prilog je ribljim i mesnim jelima poput blitve, krumpira, rajčica, artičoka, zelja. U Istri je to mjesto rezervirano za šparogu. Iako su pečena jaja poznata širom svijeta, istarska fritaja sa šparogama je osobita jer ima svoju priču, a i mirisne dodatke poput pršuta, pancete ili tartufa. U zimskim danima osobite su guste juhe – maneštre, kombinacija mahunarki i žitarica, graha, kukuruza, komorača, kupusnjača (kupus, raštika) uz dodatak suhog mesa ili pešta. Tjestenina samo pokazuje utjecaj talijanske kuhinje (špageti, njoki), ali imamo i autohtone istarske i primorske tjestenine kao što su fuži, pasutice, šurlice, makaruni na iglu, pljukanci.

Sa začinima se ne pretjeruje. To se ne odnosi jedino na maslinovo ulje i svježe ili sušeno začinsko bilje i samonikle trave kojima obiluju mjesta uz obalu. Lovor je gotovo neizbježan, kao i ružmarin, bosiljak, kadulja, dok peršin i češnjak idu uz ribe. Zelene i crne masline, ukiseljene lučice i kapare mogu biti dio svakog obroka.

Sa slatkim je priča vrlo jednostavna: ovdje nema bogatih i kićenih torti s gustim kremama na bazi maslaca. Tradicionalni dalmatinski kolači više vole voće, svježe ili sušeno (grožđice, suhe smokve), umjesto šećera zdraviji med, a glatku strukturu krema radije mijenjaju hrskavim komadićima badema i oraha. Spomenut ćemo fritule, kroštule, slastice od lošinjskih maruna, rafiole, cukarine, pince, mandulat, smokvenjak, rožatu.

Raznolikošću kuhinje posebno se vole pohvaliti otočani, tako da s pravom možemo razlikovati bračku kuhinju (specijalitet je vitalac: kobasica od janjećih iznutrica pečenih na gradelama ili ražnju), hvarsku (kozji sir u maslinovu ulju, paprenjaci), korčulansku (potušene lignje na šporko), komišku i višku (srdele pečene na štapu; komiška ili viška pogača sa sardinama), pašku kuhinju (paški sir i paška janjetina).

Svi već znaju da riba mora plivati triput: u moru, u ulju i u vinu. Zato je čaša vina dobrodošla kod svakog obroka, a često je i sastavni dio jela. Istrijani će vam ponuditi malvaziju, merlot ili teran, a otok Krk Vrbničku žlahtinu i Troišćinu. Hvarski Plavac ide uz pečenje i ovčji sir. Primošten proizvodi vrhunsko crveno vino Babić koje se, posluženo na sobnoj temperaturi, pijucka uz meso i ribu sa žara i uz pikantne sireve. Iz Pelješca pak dolaze Postup, Dingač, Kneževo i Carsko vino. Na otoku Korčuli radi se Grk. Suhi crni Merlot prija uz većinu jela, a uz deserte, najbolje se slaže slatki šibenski Prošek.

Zanimljivosti

  • Vidjeti i doživjeti neke od prirodnih ljepota Hrvatske – Plitvička jezera, Brijune, Kornate, Mljet, slapove Krke, Paklenicu, Kopački rit, Risnjak, Vransko jezero na Cresu ili Modru spilju na Biševu.
  • Pogledati znamenitosti glavnog grada Zagreba, ali i svih većih gradova – Osijeka, Varaždina, Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Trogira i Dubrovnika.
  • Ukoliko se krajem srpnja nalazite u Istri, ne propustite pogledati neki od filmova na Motovunskom filmskom festivalu, teniski meč na ATP turniru u Umagu ili najmanji grad na svijetu Hum.
  • Ljubitelji povijesti i kulture svakako trebaju vidjeti i srednjevjekovne zagorske dvorce – Trakošćan, Miljanu, Tabor...
  • Već kad ste u Zagorju, nemojte propustiti posjet Krapini i brdu Hušnjakovo gdje je pronađeno najbogatije paleolitsko nalazište neandertalskog čovjeka u Hrvatskoj.
  • Za one željne aktivnog odmora predlažemo otoke Hvar i Brač, rafting na rijekama Dobri i Cetini, a za prave Robinsone smještaj u svjetionicima na otocima sv. Ivan, Dugi otok, Prišnjak....
  • Koji suvenir ponijeti iz Hrvatske? Kravatu, licitarsko srce, šestinski kišobran, olovku ili naliv-pero Slavoljuba Penkale, vučedolsku golubicu, pašku čipku, kamene replike Bašćanske ploče...